Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje: „Napori za poboljšanje zdravlja majke trebaju uključivati mjere za suzbijanje nasilja koje čini partner/partnerica.“ [1]
Na razini zajednice jedna je od strategija za prevenciju nasilja uključivanje očeva u grupnu edukaciju o promjenama rodnih uloga te ukazivanje na dobrobiti aktivnoga očinstva i partnerstva. Ta inicijativa mora proizlaziti iz razumijevanja načina na koje rodna neravnopravnost perpetuira nasilje koje čini partner/partnerica i svijesti o tome da pozitivno, nenasilno roditeljstvo može doprinijeti fizičkom, emocionalnom i društvenom razvoju djeteta kroz snažnu povezanost i s majkom i s ocem.
Na razini sektora zdravstva uključivanje i rad s muškarcima i ženama u trudnoći te prilikom trudničkih posjeta zdravstvenim ustanovama služi kao važna polazišna točka za promicanje pozitivnoga roditeljstva i aktivnoga očinstva, kao i za sprečavanje nasilja.
Rezultati Međunarodne ankete o rodnoj ravnopravnosti, IMAGES (International Men and Gender Equality Survey), pokazuju da muškarci (40% do 80% njih) dođu na barem jedan prenatalni pregled s partnericom[2]. Stoga je komunikacija s roditeljima prilikom pregleda u prenatalnoj i postnatalnoj fazi (do četvrte godine života) i kod poroda izvrsna prilika za povećanje uključenosti muškarca u brigu o djetetu i sprečavanje nasilja.
Osim toga, ne može se zanemariti međugeneracijski prijenos nasilja. Nekoliko istraživanja potvrđuje da su muškarci koji su bili žrtve nasilja ili su nazočili činovima nasilja skloniji nasilju nad ženama[3][4][5]. To ne znači da će svi muškarci koji su bili žrtve nasilja ili su svjedočili nasilju kasnije u životu biti nasilni, ali ti su muškarci pod većim rizikom od onih koji nisu iskusili nasilje niti svjedočili nasilju. Nasilje također može utjecati na uključenost muškarca u očinstvo kasnije u životu. U Čileu su muškarci koji su u djetinjstvu svjedočili nasilju nad ženama rjeđe nazočili porodu svojega najmlađeg djeteta[6].
Tekst preuzet i prilagođen iz Programa T – Priručnika za uključenje muškaraca u očinstvo i brigu o zdravlju majke i djeteta.
[1] World Health Organization. (2005). Addressing violence against women and achieving the Millennium Development Goals. Geneva: World Health Organization. http://www.who.int/gender/ documents/women_MDGs_report/en/index.html.
[2] Barker, G., Contreras, J.M., Heilman, B., Singh, A., Verma, R. and Nascimento, M. (2011). Evolving Men: Initial Results from the International Men and Gender Equality Survey (IMAGES). Washington, DC: International Center for Research on Women (ICRW) and Rio de Janeiro: Instituto Promundo.
[3] Buka, S. L., Stichick, T. L., Birdthistle, I. and Earls, F. J. (2001). Youth exposure to violence: Prevalence, risks, and consequences. American Journal of Orthopsychiatry, 71: 3, 298–310.
[4] Contreras, M., Heilman, B., Barker, G., Singh, A., Verma, R., Bloomfield, J. (2012). Bridges to Adulthood: Understanding the Lifelong influence of Men’s Childhood Experiences of Violence. Analyzing Data from the International Men and Gender Equality Survey. Washington, DC: International Center for Research on Women (ICRW) and Rio de Janeiro: Instituto Promundo.
[5] Carlson, B.E. (1990). Adolescent observers of marital violence. Journal of Family Violence, 5:4, 285–299.
[6] Aguayo, F., Correa, P. y Kimelman, E. (2012). Encuesta de Paternidad en el Sistema Público de Salud en Chile. Santiago: Ministerio de Salud/CulturaSalud. En prensa.