Upravo to bila je najveća lekcija za mene kao roditelja. Dugo sam se hrvao s tom promjenom. Ona je velika i zahtijeva puno i zato nije čudno da velika većina roditelja prolazi kroz istu transformaciju. A upravo ta transformacija ti omogućava da se povežeš s djetetom. Da budeš prisutan u trenutku. I prilagodljiv. Da budeš tata dostojan tog malog bića koje će tražiti sve od tebe i dati sve od sebe.
Očekivanja prije djeteta
Ušao sam u roditeljstvo sa setom očekivanja: jedno vrijeme ću manje spavati, prilagodit ćemo stan djetetu, ići ćemo na dječje rođendane i druga druženja gdje su roditelji s djecom. Fokus mi je bio na dijete, njegove potrebe i da na vrijeme dostigne sve razvojne točke.
Reality check roditeljstva
Zapravo je moje iskustvo bilo drugačije. Svaki dan se predomišljam između misli “Zašto mi to nitko nije rekao prije nego mi se sin rodio?” i “Bi li ja uistinu tada shvatio to što mi pokušavaju reći?”. Za mene je “to što treba reći” sljedeće: rođenjem djeteta započinje proces za roditelja, ne za dijete.
Djeca su na autopilotu. Dokle god dobivaju osjećaj sigurnosti, hranu i krov nad glavom, djeca su zadovoljna. Ne trebaju savršena kolica, u gram izvagane nutrijente ni idealnu dozu sunčeve svjetlosti svaki dan bez iznimke. Djeca su neopterećena tjeskobama i ograničenjima koje smo mi odrasli odavno prihvatili. Ona u potpunosti žive u trenutku, upijajući svaki detalj i u svemu nalaze vrijednost. Od najobičnije žlice napravit će avion i ispričati cijele knjige priča o svojim pustolovinama u još neotkrivenim svjetovima.
Djeca trebaju roditelje koji će im stvoriti okvire u kojima se osjećaju sigurno i voljeno, a da mogu i dalje biti djeca.
Roditeljstvo je prihvaćanje da tvoj život nije više samo tvoj i iz te jedne činjenice proizlazi milijun implikacija. Tvoj život kakav si imao je završio. Zamijenit ćeš ga novim. To je činjenica. Neke stvari iz starog života će ti nedostajati, a istovremeno nećeš moći vjerovati da si ikad živio bez nekih aspekata novog života. Oboje je prirodno i svi se tako osjećaju. To je dio putovanja. Tvoj zadatak je sada stvoriti okvir za dijete i obitelj koji je održiv. Prepoznati koje stvari čine tvoj identitet, otpustiti one koje to nisu i prigrliti novi život koji živiš za sebe, ali i za obitelj.
Upravo to bila je najveća lekcija za mene kao roditelja. Dugo sam se hrvao s tom promjenom. Ona je velika i zahtijeva puno i zato nije čudno da velika većina roditelja prolazi kroz istu transformaciju. A upravo ta transformacija ti omogućava da se povežeš s djetetom. Da budeš prisutan u trenutku. I prilagodljiv. Da budeš tata dostojan tog malog bića koje će tražiti sve od tebe i dati sve od sebe.
Što poduzeti?
Meni osobno je puno pomogla psihoterapija i preporučio bih ju svakome. Kao i fizička u slučaju pranja zuba, praksa mentalne higijene mi pomaže da ostanem zdrav, ali i usvojim mentalne alate kojima ću lakše navigirati kroz svakodnevne izazove.
Usto počeo sam čitati knjige o roditeljstvu. (Audioknjige se isto broje!) One su mi pomogle da steknem dublje razumijevanje u to kako djeca, ali i roditelji, funkcioniraju. To razumijevanje mi donosi mir u teškim situacijama, a mir mi daje prostor da budem kreativan kad je teško i u trenutku osmislim igru ili zabavnog lika ili samo sjedim s djetetom dok proživljava neku emociju.
Preporučio bih oba pristupa svakom roditelju koji ima osjećaj nezadovoljstva oko odnosa s djetetom.
Daleko od toga da sam ja “položio”, to je doživotni proces. No ne mogu zamisliti kvalitetnije provedeno vrijeme od rada na sebi koje tvojem djetetu daje boljeg, prisutnijeg, mirnijeg i suosjećajnijeg roditelja.
Djeca su željna tvog vremena
Vjerujem da je fokusirano vrijeme provedeno s djetetom nezamjenjivo. Vi ste za njih cijeli svijet i prvih 4-5 godina sve što žele je sudjelovati u njemu. Pokušaj odvojiti vrijeme bez mobitela, televizora i drugih distrakcija i budi s njima. Prepusti se i šuti. Pusti ih neka te vode kroz svoj svijet. To su trenuci koji će izgraditi vaš odnos i postaviti temelje za sve izazove koji vas čekaju u kasnijim godinama.
I nikada nije prekasno za početi graditi odnos, djeca će uvijek primijetiti tvoj trud i prihvatiti tvoje vrijeme, bez obzira na uzrast.
Uvijek ima vremena
Posljednje bih rekao: dozvoli si. Dozvoli si da imaš loše reakcije i loše dane. Da te ponese vrtlog emocija dok pokušavaš navigirati kroz ovaj grozomorni užurbani život i biti roditelj, zaposlenik, partner, sin, prijatelj, zdrav, odgovoran, svoj… Niti jedna situacija te ne obilježava i ne povlači sljedeću. Već to što si ovdje i razmišljaš o tome kako bi htio postupiti te stavlja na put koji dugoročno vodi prema kvalitetnom i smislenom odnosu s tvojim djetetom.